OSTACI BERBE – UNIKER
Žetva je u punom jeku, osim kvalitete zrna i veličine prinosa, svake godine nakon žetve bitan čimbenik (problem) za poljoprivredne proizvođače predstavljaju žetveni ostaci koji ostaju nakon žetve, bez obzira na bilo da se radi o pšenici, kukuruzu, soji i dr. U svim granama biljne proizvodnje nakon žetve korijena i nadzemnih žetvenih ostataka spaljivanje žetvenih ostataka je najbesmisleniji čin u poljoprivrednoj proizvodnji, a prema postojećim zakonskim propisima. to je zabranjeno. Spaljivanje znači potpuni gubitak organske tvari i dušika. Osim gubitaka organske tvari, vatra uništava korisne članove edafona, ugrožava životinjski svijet, zagađuje okoliš i predstavlja veliku opasnost zbog mogućnosti nekontroliranog širenja požara.
Zaoravanje žetvenih ostataka ima niz prednosti. Oranjem se biljni ostaci uključuju u proces kruženja organske tvari u tlu, potiče se biološka aktivnost tla i pozitivno djeluje na strukturu te vodno-zračna i toplinska svojstva tla. Osim toga, na teškom tlu organski ostaci poboljšavaju unutarnju drenažu u sloju u koji su uneseni. Količina žetvenih ostataka u intenzivnoj biljnoj proizvodnji je prilično značajna i ovisi o biljnoj vrsti, sorti, kao i o vremenskim uvjetima. određene godine.
Za ozimu pšenicu količina slame je 5-7 t/ha, za kukuruz 8-12 t/ha, za suncokret 4-6 t/ha, za soju 3,5-5 t/ha, za šećernu repu 40-60 t /Ha. Vrijednost žetvenih ostataka ovisi o sadržaju hranjiva io omjeru ugljika prema dušiku te količini celuloze i lignina. Ni količina ni sadržaj organskih sastojaka, kao ni sadržaj hranjiva nisu isti u različitim biljnim ostacima. Odnos ugljika i dušika najveći je kod slame strnih žitarica 50-150 :1, pšenice 75:1, kukuruza 50-60:1, suncokreta 40-50:1, lucerne 14:1. Taj odnos u zrelom stajnjaku je 20:1, au trajnom humusu oko 10:1.
Zaoravanjem žetvenih ostataka sa širokim omjerom ugljika i dušika, prilikom njihove razgradnje stvara se tzv. “dušikova depresija” zbog redukcije nitratnog dušika u tlu i njegove ugradnje u tijela mikroorganizama. Naime, pri unošenju organske tvari, s niskim udjelom dušika od 0,40-0,50%, s puno celuloze, hemiceluloze, lignina i drugih ugljikohidrata, razvija se intenzivna mikrobiološka aktivnost. Mikroorganizmi za izgradnju svojih tijela koriste nitratni dušik iz otopine tla, pa se zbog toga tijekom vegetacije na usjevu uočavaju simptomi nedostatka dušika. Može se javiti i nedostatak drugih hranjiva, ali je toliki da se može zanemariti za uklanjanje dušične depresije – uz redovitu gnojidbu dušikom – preporučuje se dodavanje dušika do 0,7 kg na 100 kg suhe biljke. masa. Ova količina dušika osigurava nesmetanu razgradnju biljnih ostataka i otklanja nedostatak dušika u sljedećem usjevu, čime se izbjegava pojava dušične depresije.
Kod zaoravanja glavica i listova šećerne repe te korijenskih i nadzemnih ostataka mahunarki nisu potrebne dodatne količine dušika, jer je odnos C/N kod tih biljaka uzak, npr. u lišću i glavici šećerne repe iznosi oko 10:1, a u mahunarki oko 15:1, čak i uže nego u zrelom stajskom gnoju. Osim toga, korijenski ostaci mahunarki su vrlo ravnomjerno raspoređeni u tlu u vertikalnom i horizontalnom smjeru, ovisno o vremenu žetve. U principu, biljni ostaci mogu duže ostati na polju, jer djelomično omekšaju i lakše se zaoru. Razdoblje zadržavanja žetvenih ostataka na površini tla ovisi o duljini vremenskog razdoblja između žetve i osnovne obrade za sljedeći usjev. Nakon ranih predokrilaca biljni ostaci se zaoravaju s ljuštenjem, a kod kasnih predokrilaca u jesen osnovnom obradom. Zaoravanje biljnih ostataka u proljeće je nepovoljno, potrebno je prilagoditi količinu organske mase koju je potrebno zaorati. Slama i slični biljni ostaci mogu se zaorati do dubine od 20 cm, a za zaoravanje kukuruza zbog veće i žilavije mase potrebna je veća dubina, obično 25-30 cm.
Zaoravanje žetvenih ostataka daje izvor energije mikroorganizmima, poboljšava biogenost tla, pozitivno utječe na strukturu tla i vodno-zračna svojstva. Drugim riječima, poboljšava se plodnost i produktivnost tla, au današnje vrijeme kao pomoć ovoj agrotehničkoj mjeri postoji i primjena zemljišnih bioregulatora koji sadrže rizobakterije izolirane iz tla. Jedan od takvih kvalitetnih bioregulatora je i Uniker koji se nalazi u proizvodnom programu Agrounika. Osim rizobakterija koje izdvajamo iz tla i njihovim unošenjem u tlo pospješujemo mikrofloru tla, koje također razgrađuju žetvene ostatke koji su bogati celulozom, što će dovesti do konačnog rezultata – povećanja postotak sadržaja ugljika (C) u tlu, što zapravo znači povećanje sadržaja humusa u tlu.
Uniker također ima organsku tvar koja je izravno dostupna biljci, tako da je spriječena depresija dušika uzrokovana imobilizacijom nitratnog oblika dušika od strane mikroorganizama primjenom Unikera pozitivno će djelovati na detoksikaciju tla uzrokovanu primjenom pesticida i mineralnih gnojiva primjenom Unikera 5 l po ha na 250 l vode preko dobro usitnjenih žetvenih ostataka povoljno ćemo utjecati na poboljšanje kvalitete tla i povećanje humusnog sloja tla.
