SILAŽA KUKURUZA
Kukuruz (Zea mays L.) je uz pšenicu i rižu najvažnija žitarica koja se uzgaja kod nas i u svijetu. Zbog niskog puferskog kapaciteta, velike količine suhe tvari i optimalne koncentracije topivih ugljikohidrata, kukuruz je najvažnija silažna kultura. Glavni topivi ugljikohidrati u biljci kukuruza su fruktoza, glukoza, saharoza, koji se brzo hidroliziraju u monomere. Siliranjem kukuruza nastoje se očuvati i duže zadržati hranjivost svježe mase kukuruza, bez značajnijih promjena. Siliranje cijele biljke kukuruza ima najdužu tradiciju i na taj način se iskorištava ukupna hranjiva vrijednost biljke. Siliranje je proces anaerobnog konzerviranja mliječno kiselim vrenjem, čime se smanjuje mogućnost gubitka hranjivih tvari od žetve do konzumacije stočne hrane. Krmivo zbog sadržaja vlage pogoduje razvoju raznih vrsta plijesni. Ove plijesni su proizvođači mikotoksina, kao što su: aflatoksin, ohratoksin, zearalenon. Oni uneseni hranom u organizam životinja dovode do poremećaja u reprodukciji i općem zdravstvenom stanju životinja. Jedna od jeftinijih metoda dekontaminacije hranjiva je siliranje. Alternativa bakterijskim inokulansima su kemijski konzervansi na bazi mješavine mravlje i propionske kiseline koji vrše potpuno konzerviranje. Ova metoda je vrlo skupa. Zbog toga poljoprivredni proizvođači silažni kukuruz prepuštaju procesima spontane fermentacije. Bakterije mliječne kiseline prirodno su prisutne na biljkama u izuzetno malom broju, pa zajedno s njima dospijevaju u masu za silažu gdje fermentiraju šećere u mliječnu kiselinu i na taj način postižu prirodni proces konzerviranja, no taj proces je vrlo spor i nekontroliran. Većina ovih bakterija je heterofermentativna, što znači da za sintezu mliječne kiseline koriste samo oko 50% šećera prisutnih u biljnoj masi. Korištenjem Silka skraćujemo prirodni proces fermentacije, brže postižemo optimalnu pH vrijednost, smanjujemo gubitak organske tvari i povećavamo aerobnu stabilnost silaže. To dovodi do povećanja probavljivosti hrane i poboljšava proizvodne rezultate životinja.
SILKO sadrži homofermentativne bakterije koje koriste više od 90% šećera za sintezu mliječne kiseline, koja ima jaka baktericidna, ali i fungicidna svojstva, važna za suzbijanje aktivnosti gljivica ( plijesni i kvasca) u eventualnom naknadnom vrenju. Na taj način SILKO povećava stabilnost silaže nakon otvaranja silažnih rovova. Mliječna kiselina koju proizvode bakterije mliječne kiseline iz svile inhibira rast drugih mikroorganizama koji su netolerantni na kisele uvjete (kvasci, plijesni, enterobakterije i klostridije – uzročnici kvarenja silaže). Kako se pH smanjuje, gubici u silaži se smanjuju zbog pretvorbe topivih biljnih ugljikohidrata u mliječnu kiselinu uz gotovo 96,9% povrata energije. SILKO sadrži kombinaciju različitih sojeva bakterija, što rezultira većom fleksibilnošću bakterija u inokulumu u pogledu izbora dostupnih hranjiva, temperaturnog intervala, odnosno nadopunjavat će se u različitim aspektima djelovanja. , u usporedbi s monokulturama. Korištenjem SILKE skraćujemo prirodni proces fermentacije, brže postižemo optimalnu pH vrijednost, smanjujemo gubitak organske tvari i povećavamo aerobnu stabilnost silaže. To dovodi do povećanja probavljivosti hrane i poboljšava proizvodne rezultate životinja.
